Pijemo čaj, uz prašnjavi put, negdje između Qamishlija i Hasake. Pušimo. Negdje na sjeveru Sirije. Pijemo čaj i pušimo. Tek rijetki auto podigne izmrcvarenu prašinu. Okružuju na žuta žitna polja. Prije žetve.
Taj bi pejzaž mogao biti klasično, idilično, bliskoistočni, dok pumpe crpe sirovu naftu, a pastiri na magarcima tjeraju ovce. Tek uspavano prijepodne prene ruski vojni konvoj. Dok nas kroz prozor gledaju mrka, brkata, slavenska lica, tresemo prašinu s košulja, ispuhujemo objektive. Nedugo, u suprotnom smjeru, prebrzo, prolete američka oklopna vozila. Bubuljičavi tinejdžeri, koji bi vrlo teško na karti svijeta…